Ante FuturAD

Ožujak 23, 2010

Za par dana sudjelujem na okruglom stolu konferencije FuturAD. Tema okruglog stola govori o poziciji HR industrije online oglašavanja u odnosu na europska i svjetska tržišta, a vjerojatno bismo u tih sat i nešto vremena trebali doći do razloga za pretpostavljenu lošu poziciju. Možda čak i do nekih revolucionarnih ideja kako unaprijediti cijelu priču.
Ovaj će mi tekst super doći za nekoliko dana kao korektiv mišljenja, odnosno iskreno me zanima koliko mi se mišljenje zaista može promijeniti u jednoj takvoj diskusiji.

E pa da ne uljepšavam pretjerano ovaj tekst, idem odmah krenuti sa razlozima zašto smo tu gdje jesmo.

1. MARKETING I OGLAŠAVANJE (kao takvo)
Pošto sam studirao marketing, bio dio studentskog tima koji je sudjelovao na međunarodnom natjecanju studenata marketinga, radio u marketinškom odjelu firme, koja je sve osim dizajna i media buying-a radila inhouse (WulfSport, ShoeBeDo, op.a.), te niz godina vodim, prodajem oglasni prostor, razvijam medije (isključivo web), a također sam radio kao konzultant u području marketinga firmama koje vode web projekte (Frendice.hr, MojBlog.hr…), mogu za sebe reći da nešto znam o marketingu i marketinškim odnosima u Hrvatskoj, pa i šire, u regiji. Nešto, sigurno ne sve…ali dovoljno za jedan ovakav osvrt.
Osnovni problem marketinga pa i oglašavanja je što se na to uvijek gleda kao na trošak, umjesto kao na ulaganje. Samim time je sasvim svejedno kome klijent daje novac, ukoliko se ne radi o nečemu dogoročnome (pa i kratkoročnome). Na tržištu postoji puno igrača, postoji puno medija, postoji puno firmi…. Zašto onda ne raditi sa onom firmom sa kojom već na neki način radimo, ili sa kojom smo povezani (kum, prijatelj, rođo…). Ili sa onom koja će nam dati 10%!
Možemo mi tu pričati i o lošem media planiranju, o needuciranom osoblju, o nepokazivanju ni najmanje doze inovacije ili rizika u poslovanju (da se šefu može reći da je sve odrađeno po ps-u)….ali na kraju činjenica ostaje ta da veliki igrači ostaju veliki igrači, da veze ostaju veze i da interesi i novac uvijek vladaju i uvijek će vladati.
Jedina šansa za neke promjene na ovom polju je da dođeš na radar velikih, odnosno da ti sam postaneš dovoljno velik da bi se odrasli htjeli igrati s tobom (hmmm…nadam se da neki psiholog iz ovog neće iščitati neke čudne naklonosti).

2.MONOPOL I NJEGOVA PRIRODA
Ovdje ne bih trošio previše riječi. Monopol je dakle uvijek bio isti i uvijek će ostati isti. Još sam na faksu naučio tu jednu frazu, koju sam uvijek htio doživjeti, ali na način da sam ja u poziciji monopola. SKIMMING, odnosno ubiranje vrhnja. Moje duboko uvjerenje je da bi danas penetracija broadbanda bila preko 80% da nemamo toliki dugi niz godina monopol. Jer šta imamo sada? Naravno, T-Com je vlasnik Iskona. Zajedno drže valjda 90% tržišta (možda i više!), imaju konkurenciju, ali ti baš i nisu nešto preaktivni, tj. zadovoljavaju se sa mrvicama. Državna agencija za telekomunikacije brani T-Comu snižavanje cijena…na što se naravno drugi ne bune pretjerano, jer i oni žele svoj dio kolača, tj .vrhnja…

Internet je sve samo ne monopol. Baš zato čudi sljedeći problem:

3. PONUDA

1999, 2000 su bile godine začetka nekih stranica (hinet.hr, monitor.hr, iskon.hr).
Kako je novi site nastajao tako se ugledao na postojeće stranice. Želja sviju je bila biti sveopći “portal”, mjesto za sve i možda na taj način konkurirati televiziji…koja je upravo nudila to – mjesto za mase.
Glavni problem je taj što je ova faza trajala predugo – možda nekih 5 godina….a tek je djelomično prekinuta pokretanjem MojPosao.net. Tu je pak započela era job site-ova i oglasnika…I tako su uvijek na HR webu postojale neke faze (portali, job site-ovi, oglasnici, auto site-ovi, ženski portali…). Drugi problem priče oko ponude je cijena i ponuđeni “proizvod” (znam da sam u krivu oko terminologije, ali mi bolje zvuči, nego usluga). Naime, cijena je određena u samim počecima…a zgodna priča povezuje Anderlona sa određivanjem cijene od 0,10kn za 1 prikaz bannera. Svaka čast Anderlonu na svemu što je napravio za HR internet, ali sa ovime je gadno zeznuo cijelu industriju. Cijena je daleko previsoka za ono što se nudilo (468×60 banner). Dodatan je problem taj što su novopridošlice opet kopirali postojeće modele te nudile istu stvar za istu količinu novaca.
Danas smo tu gdje jesmo – imamo preskup proizvod, sa premalo inovacije i sa strane medija i sa strane agencija. Međutim upravo se ovaj problem najviše odnosi na internet, jer će i agencije i klijenti tražiti iglu u plastu sijena, samo da nekako nastave raditi po “starom” modelu.
No, kriza upravo riješava ovaj problem, as we speak, ali na malo čudan način. Ja i moji kolege, smo uvijek bili pobornici transparentnosti. Nažalost mislim da su jedino naših nekoliko firmi javno objavile drastično snižavanje cijena te dodatne popuste. Inače, just for a record, moja je firma izašla sa najnižim cijenama na tržištu puno prije krize, ali tada to nije bilo toliko bitno… valjda. Davno sam naučio da najbolji proizvod za najbolju cijenu ne dobija uvijek na natječaju. Podobnost nije rezervirana samo za politiku…ili je politika možda podobna za sve nas?

4. Zakonski okviri
Slovenija ima 20% više vršnih domena od nas.
Hrvatska ima jedan od najskupljih broadbanda na svijetu (problem agencije za telekomunikacije i jednog glupog, glupog zakona).
Općenito zakoni nisu pretjerano poduzetničko nastrojeni – internet projekti bi trebali biti u 90% slučajeva produkti malih poduzetnika.
Zakoni u HR uopće ne pišu o internetu, pa tako niti nema previše pravila.
Bojim se da čekamo ulazak u EU kao neki izlazak iz ove situacije, a ni EU baš ne cvjetaju ruže na ovom području, tj. općenito na području medija. Mediji su globalna igračka. Europi je jedino bitno da ima svog konja za utrku.
Jedino što je gore od loših zakona ili nepostojanja istih je nepravilno tumačenje njih ili nepridržavanje i neprovođenje. A to je boljka svih zakona u HR, pa se o tome ne treba trošiti previše riječi.

5. INAMA – industrijsko udruženje

INAMA, tj. IAB Croatia, je udruga osnovana 2003. godine sa svrhom da stimuliranjem i usmjeravanjem industrije potpomogne razvitku interaktivnih marketinških komunikacija u Hrvatskoj.

FuturAD se organizira već četvrtu godinu, udruga je aktivno sudjelovala u nekim bitnim industrijskim aktivnostima (npr. Gemius), ali mislim da tu priča staje.

Nažalost neke ključne stvari još uvijek nisu zaživjele – standardizacija cjenika i oglasnih formata (mada je sa formatima stanje u HR odlično), AdEx za web…

Osnovni problem ovdje je pomanjkanje financijskih sredstava i još uvijek nepostojanje profesionalca, koji bi operativno vodio Udrugu. Drugi problem je taj što sami mediji nisu dovoljno prepoznali potrebu za razvojem cijele industrije, vodeći se sebičnim principima biznisa, koji tako uspješno vlada HR scenom, umjesto principima suradnje i zajedničkog napretka, jer ako industrija raste 100% godišnje, onda niti nema pretjerane konkurencije. Samo što to još neki ne shvaćaju.

No….upravo čitam izvješće od IAB-a, koje kaže da su key driveri:

–      Broadband

–      Media consumption

–      Spoj TV oglasa i weba – kroz sve veću upotrebu video formata + upotreba rich media formata -> ključna riječ je kreativa

Uz sve navedene „specifično hrvatske“ probleme, teško je reći koji je to jedan, dva drivera industrije, ali kad bih se morao opredijeliti, rekao bih da je IAB prilično u pravu, s time da bih poseban naglasak stavio na kreativu.

Zamislite kreativu koja će fascinirati na webu. Jedva čekam!

U međuvremenu pasite oči na Eyeblaster kreativnoj zoni

Oglasi

Ideje za web biznis

Ožujak 4, 2010

Završavate fakultet? Vaš stalan posao vam je dosadan? Dobili ste otkaz?… Pritom vam se čini da neki klinci na internetu stvaraju milijune, a da zapravo spavaju do 12h, rade od doma i da sve u svemu rade puno manje nego što bi vi mogli. Vi bi zapravo sa svojim entuzijazmom, profesionalizmom, znanjem, analitičkim sposobnostima i svim ostalim cijenjenim kvalitetama znatno unaprijedili nečije poslovanje ili čak možda pokrenuli svoju firmu?

Možda ću zamoliti svog kolegu Jana Jileka da obogati ovaj tekst sa idejama kako pridobiti investitora, jer ima iskustva u tome i na lokalnoj (HR), regionalnoj (SI) i na globalnoj razini (PL, EU), no do tada se neću osvrtati na taj dio….osim jedne rečenice – novci će vam trebati u ovom poslu, kao i u svakom drugom.

No. postoji i drugi način!

Ako stvarno vjerujete u svoj projekt onda je pretpostavka da će on vrijediti milijune za nekoliko godina, i da će od tog posla živjeti više ljudi. Također pošto ste vi novi u svom poslu, a imate određenih kvaliteta, razmislite o okupljanju iskusnog tima različitih profila ljudi, koji će postati vaši partneri. Na taj ćete način kratkoročno profitirati stoga što ipak niste trebali naći investitore. Dugoročno gubite dio u svojem projektu. Međutim dugoročno isto tako dobivate i lojalnije radnike. Ostaje jedino pravo pitanje – motivacije, koja je pogotovo teška u ovakvim godinama, kad se ne vidi plod vašeg rada.

Zato postoji samo jedna formula uspjeha (po skromnome mišljenju autora ovog teksta):

1. Programeru uvijek dajte % u firmi. Programer je najveća početna stavka, a dugoročno ćete isto trebati dodatni razvoj, održavanje…$$$

2. Dizajner – ista priča, samo manje %

3. Voditelj projekta, direktor – to ste možda i vi… a možda ste vi odlični u nečem drugom, a ne u vođenju projekata. Nađite pravu osobu i ponudite joj iste uvjete kao i programeru.

4. Ostali, koji će raditi na vašem projektu neka budu plaćeni. Minimalac + provizija usmjerena na ciljeve.

Ostajete sa malo postotaka u svome poduzeću, ali već sada imate dobre temelje za uspješnu firmu.

I na kraju, da ostanem u duhu naslova ovog posta, navesti ću ovdje nekoliko ideja za web site, web biznis, za koje nemam vremena, a trenutno ni novaca pokrenuti:

1. Site namijenjen muškarcima – toga strahovito nedostaje na HR www podneblju. Naravno ima nekoliko site-ova koji mogu ući u tu kategoriju, ali za žene recimo postoji 10ak stranica. A svi znamo da su muškarci jednostavniji, zar ne?

– ako ste pročitali prethodni post, možete primijetiti da je ova ideja dobra jer spada u nišu, a to svakako ima svoju budućnost

2. Web biznis – po svemu sudeći nije baš isplativ u HR. Ovdje bi bilo potrebno se orijentirati na izvoz, a tu su neka druga pravila igre.  No prema napisima u novinama izgleda da 5 minuta sa svojim shout’em i sl. produktima uspješno rade za strane firme. Ali evo ideje i za našu zemlju. Izrada Facebook aplikacija se pokazala vrlo unosnim poslom, mada svaka čast DRAP-u, koji su se u dvije godine uspjeli nametnuti cijelom tržištu. I sretno vama u borbi sa njima 😉

Kriza i mali internet mediji!

Siječanj 21, 2010

U 2009oj smo bili, a sigurno ćemo i u 2010oj godini biti svjedoci propadanja puno malih online medija. Kako je kriza zahvatila realni sektor, tako je industrija oglašavanja, a pogotovo medijski dio nje, jako osjetila njene posljedice. Najveći je problem zapravo što se radi o začaranom krugu. Klijenti i agencije će radije ići na sigurnu opciju, nego riskirati novac u trenucima kada se svaka kuna broji. U takvim uvjetima zapravo nema mjesta za male, nove ili neprovjerene medije, nego se većina novca usmjerava na medijske kuće ali i na nezavisne, ali vrlo nišne medije. Njihova pozicioniranost i jasna nišna strategija će sigurno imati prednost nad recimo općim portalima, ali samo ako se ostvari nekoliko uvjeta:

  1. nišni medij mora imati veću kvalitetu
  2. nišni medij mora imati veći broj korisnika
  3. nišni medij mora biti jasno pozicioniran i mora moći iskomunicirati svoje prednosti

Na taj način ćemo dobiti puno malih kvalitetnih nišnih site-ova.

S druge strane veći site-ovi konstantno padaju u kvaliteti, ali to je već preslika cijelovite medijske slike u Hrvatskoj. Hoćemo li na kraju biti svjedoci paradoksa da će 20ak manjih medija biti konkurentni većem mediju unatoč jako malom budžetu koji se izdvaja na njih?

ps…ovo mi je prvi post, kojeg mi se nije predugo dalo pisati…jer samo želim nešto uplodati. Ovaj ću blog pisati kao mali dulji zapis svojih dnevnih i tjednih zapažanja. Nadam se da pritom nikoga neću uvrijediti!! Isprike unaprijed 😉